Nakon što smo u kratkim crtama prošli kroz povijest izraelske nacije od njenog osnutka, pa do Kristovog vremena, vidjeli smo s kojim ciljem je Bog oformio ovu naciju. Božja namjera je bila da preko fizičkih Abrahamovih potomaka oformi svoju “vojsku” preko koje će proširiti istinu o pravom Bogu i istinu o spasenju po cijelom svijetu. Međutim, uvjet da Bog može izvršiti svoje djelo preko ove nacije se zasnivao na njihovoj vjernosti Bogu. Pošto su nažalost bili jako rijetki periodi kada je izraelska nacija bila vjerna Bogu, njihovo nevjerstvo ih je dovelo do toga da postanu robovi neznabožačkim narodima. Iako je Bog nevjerojatno dugo trpio pobunu nacije, preko proroka Daniela je morao odrediti proročki period kojim je određeno do kada će čekati izraelsku naciju da mu se u potpunosti obrati kako bi izvršio svoje djelo širenja evanđelja preko nje. Pošto su vremena prolazila, a pravog obraćenja nacije nije bilo na obzoru, stigli smo do samog kraja proročkog vremena kojeg je Bog dao. Kakva odluka je donijeta od strane nacije kada ih je Bog posljednji put suočio sa svojom istinom i kako je došlo do jednog od najčudesnijih obraćenja među pojedincima unutar izraelske nacije, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
