U vrijeme kada je Isus hodao zemljom, izraelski narod je živio pod okupacijom Rimljana skoro jedno stoljeće. Možemo slobodno reći da je mržnja između ova dva naroda bila praktički na svom vrhuncu. Možemo samo zamisliti koliko je Isusu bilo teško djelovati u ovakvim okolnostima. Međutim, s Isusovih usana nikada nismo čuli da se on požalio na okolnosti u kojima je morao vršiti volju Božju. Ne samo da se Isus nikada nije žalio, nego je uvijek postupao tako da pomogne i spasi svakog čovjeka koji mu se našao na putu. Iako je Isus porijeklom s majčine strane bio potomak Abrahamov, Izakov i Jakovljev, njegov odnos prema onima koji su izraelski narod držali u ropstvu se nije uopće razlikovao od njegovog odnosa prema svojim sunarodnjacima. Nevjerojatna je činjenica da je Isus upravo među najvećim neprijateljima izraelskog naroda pronašao osobu za koju je mogao reći: „Ni u Izraelu ne nađoh tako veliku vjeru.“ Kakvu to vjeru je Isus opazio kada se susreo s ovom osobom, razmotrit ćemo u našem proučavanju.
