|
Završivši svoje prvo i drugo misionarsko putovanje, apostol Pavao je proveo određeno vrijeme u Antiohiji. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u Antiohiji, Bog ga je pozvao na njegovo treće misionarsko putovanje. Iako je razdaljina koju je prošao na svom trećem putovanju bila približna drugom putovanju, treće putovanje je vremenski trajalo skoro kao prvo i drugo zajedno. Kakva sve iskušenja su čekala Pavla u nastavku njegovog kršćanskog puta, kakve pouke možemo izvući iz onoga s čime se Pavao suočavao, te kako zahvaljujući Pavlovom iskustvu učvrstit još više svoj odnos s Bogom i Božjom zajednicom, razmotrit ćemo u ovom proučavanju.
0 Comments
Nakon što je Bog uz pomoć Pavla formirao jednu od najjačih zajednica u zapadnoj Aziji, u gradu Antiohiji, Pavao je trebao dalje nastaviti svoj kršćanski put. Noseći titulu kršćanina, Pavao je bio od Boga poslan na svoje prvo misionarsko putovanje. Na svom prvom misionarskom putovanju propovijedao je evanđelje po mnogim mjestima koja su se nalazila u zapadnoj Aziji. Tek kada je završio svoje prvo misionarsko putovanje koje je trajalo oko dvije godine, Bog ga je poslao na drugo misionarsko putovanje koje je pored zapadne Azije obuhvaćala i jugoistočnu Europu. Što je sve čekalo Pavla u njegovom djelu propovijedanja evanđelja u narednih pet godina njegove službe, saznat ćemo proučavajući Pavlovu biografiju iz Biblije.
Poslušavši Kristov poziv, Savao je odmah bio poslan Kristovoj zajednici kako bi postao punopravan član zajednice vjernih. Na ovaj način je Bog započeo Pavlov kršćanski put. Iako je Pavao odmah stupio u službu i krenuo u Božjoj sili propovijedati evanđelje, za obnašanje najveće moguće službe u Kristovom djelu na zemlji, službe apostola, Pavao je morao proći određenu pripremu. Kako je Bog pripremao Pavla za njegovu službu apostola, koje daljnje korake je trebao učiniti nakon pripreme, te na koji način je Bog vodio Pavla na početku njegove apostolske službe, saznat ćemo u nastavku proučavanja života apostola Pavla.
U namjeri da uništi Kristovu zajednicu u Damasku, Savao se zaputio u grad prepun ambicija i osokoljen prekomjernom revnošću za otačku vjeru. Međutim, na svom putovanju se suočio s osobom za koju je vjerovao da je bila prevarant i lažni mesija. Kada ga je Isus Krist obasjao svojom slavom i upitao „zašto ga progoni?“, Savao je istog trenutka shvatio da je sav svoj život usmjerio u borbu protiv istinskog Božjeg Sina. Osvjedočen o svom grijehu i prestrašen od spoznaje svog stanja, Savao je morao u trenutku donijeti odluku o sljedećem koraku u svom životu. U ovom presudnom trenutku svog života, Savao je odlučio poslušati onoga koga je progonio. Koji su bili sljedeći koraci u Savlovom životu i kako je Bog pripremio Savla da nastavi dalje djelo koje je Bog započeo preko Stjepana, saznat ćemo u nastavku proučavanja života apostola Pavla.
Nakon što smo u kratkim crtama prošli kroz povijest izraelske nacije od njenog osnutka, pa do Kristovog vremena, vidjeli smo s kojim ciljem je Bog oformio ovu naciju. Božja namjera je bila da preko fizičkih Abrahamovih potomaka oformi svoju “vojsku” preko koje će proširiti istinu o pravom Bogu i istinu o spasenju po cijelom svijetu. Međutim, uvjet da Bog može izvršiti svoje djelo preko ove nacije se zasnivao na njihovoj vjernosti Bogu. Pošto su nažalost bili jako rijetki periodi kada je izraelska nacija bila vjerna Bogu, njihovo nevjerstvo ih je dovelo do toga da postanu robovi neznabožačkim narodima. Iako je Bog nevjerojatno dugo trpio pobunu nacije, preko proroka Daniela je morao odrediti proročki period kojim je određeno do kada će čekati izraelsku naciju da mu se u potpunosti obrati kako bi izvršio svoje djelo širenja evanđelja preko nje. Pošto su vremena prolazila, a pravog obraćenja nacije nije bilo na obzoru, stigli smo do samog kraja proročkog vremena kojeg je Bog dao. Kakva odluka je donijeta od strane nacije kada ih je Bog posljednji put suočio sa svojom istinom i kako je došlo do jednog od najčudesnijih obraćenja među pojedincima unutar izraelske nacije, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
Kada promatramo Bibliju u cjelini i postavimo pitanje, „Preko kojeg čovjeka je Bog napisao najviše knjiga u Bibliji?“, vrlo vjerojatno će većina točno odgovoriti na ovo pitanje. Iako je Bog preko Mojsija dao najviše pisanog materijala, kada gledamo broj napisanih knjiga, najzastupljeniji autor je apostol Pavao. Preko apostola Pavla Bog je napisao 13 knjiga Biblije, a život i djelo apostola obuhvaćaju skoro trećinu Novog Zavjeta. Na temelju ovoga možemo slobodno reći da je apostol Pavao bio netko preko koga je Bog učinio nevjerojatno djelo kada je u pitanju propovijedanje evanđelja na ovom svijetu. Kako je došlo do toga da je Bog odabrao upravo ovu osobu za svoje djelo i kakav je bio život osobe koja je poslije Isusa Krista zasigurno ostavila najveći trag u kršćanskoj eri, saznat ćemo u proučavanjima koja će se baviti djelom i životom apostola Pavla.
U vrijeme kada je Isus hodao zemljom, izraelski narod je živio pod okupacijom Rimljana skoro jedno stoljeće. Možemo slobodno reći da je mržnja između ova dva naroda bila praktički na svom vrhuncu. Možemo samo zamisliti koliko je Isusu bilo teško djelovati u ovakvim okolnostima. Međutim, s Isusovih usana nikada nismo čuli da se on požalio na okolnosti u kojima je morao vršiti volju Božju. Ne samo da se Isus nikada nije žalio, nego je uvijek postupao tako da pomogne i spasi svakog čovjeka koji mu se našao na putu. Iako je Isus porijeklom s majčine strane bio potomak Abrahamov, Izakov i Jakovljev, njegov odnos prema onima koji su izraelski narod držali u ropstvu se nije uopće razlikovao od njegovog odnosa prema svojim sunarodnjacima. Nevjerojatna je činjenica da je Isus upravo među najvećim neprijateljima izraelskog naroda pronašao osobu za koju je mogao reći: „Ni u Izraelu ne nađoh tako veliku vjeru.“ Kakvu to vjeru je Isus opazio kada se susreo s ovom osobom, razmotrit ćemo u našem proučavanju.
Nakon što smo iz našeg prethodnog proučavanja saznali koji je jedini način kako se čovjek može spasiti, razmotrit ćemo u ovom proučavanju nastavak priče između zakonoznanca i Isusa. Iako je zakonoznanac napamet znao Božje zapovijedi, jer je redovno čitao Bibliju, Isusov nauk i život su ga poprilično zbunjivali. Promatrajući i slušajući Isusa, jasno je uvidio da se Isus prema svim ljudima koji su mu prilazili ponaša nepristrano. Vidio je da Isusu nije bilo bitno da li je netko židov ili neznabožac, te da je Isus drage volje pomagao svima koji su iskrenog srca tražili pomoć. Pošto je Isusovo ponašanje bilo potpuno u suprotnosti s njegovim, a isto tako i u suprotnosti s ponašanjem vjerskih vođa, odlučio je postaviti Isusu pitanje „Tko je moj bližnji?“ Isus je kao i u gotovo svim slučajevima prije toga, zakonoznancu odlučio odgovoriti kroz jednu parabolu iz stvarnog života.
Sigurno je da ne postoji osoba na ovom svijetu koja vjeruje u Boga, a koja si nije barem jednom u životu postavila pitanje: "Što trebam učiniti da se spasim?" Mnogi ljudi koji vjeruju u Boga praktički prožive cijeli život, a da u suštini nikada ne saznaju pravi odgovor na ovo pitanje. Upravo je jedna takva osoba, koja je vjerojatno svaki dan čitala Bibliju, jer se za nju kaže da je bila poznavatelj Zakona, prišla Isusu i postavila mu ovo ključno pitanje. Samim time što je ovaj dugogodišnji učeni vjernik postavio takvo pitanje, nam otkriva činjenicu da on nije bio potpuno siguran po pitanju toga što treba činiti da se spasi. Zato ćemo razmotriti Isusov odgovor kako bismo saznali što nam je zaista činiti kako bi se spasili.
Stupivši na najvišu moguću funkciju u Medo-Perzijskom kraljevstvu, vjerni Božji sluga Daniel je bio izložen velikim iskušenjima. Tko god je malo upoznat s državnim sistemima kakvi danas postoje u svijetu, a koje vode političari, svjestan je činjenice da se najveća korupcija svih svjetovnih sistema nalazi na samom vrhu sistema. Ista ova zakonitost je vrijedila i za sve svjetovne sisteme vladavine kroz svu zemaljsku povijesti. Međutim, Božja volja je bila da svog vjernog slugu postavi na sam vrh poganskog sistema vladavine kako bi izvršio Božju namjeru propovijedanja evanđelja. Pošto je Sotona htio zaustaviti ovu Božju namjeru propovijedanja evanđelja poganima, osmislio je preko korumpiranih ljudi koji su bili na visokom položaju u kraljevstvu plan kako da zaustavi Daniela. Nakon što smo vidjeli kakav plan je Sotona osmislio i sproveo preko zlih ljudi, Danielu je ostalo da bude bačen u sigurnu smrt. Iako Sotona uvijek ima svoje planove koje sprovodi kako bi zaustavio djelovanje Božjih vjernih slugu, na kraju je ipak samo Bog taj koji sve kontrolira i koji o svemu odlučuje. Kako je Bog preko svog vjernog sluge porazio Sotonu u ovoj duhovnoj bitci i kako je veličanstveno otkriveno evanđelje ovim poganskim narodima, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
|
Arhiva
July 2026
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||