|
Danas u svijetu otprilike svaka treća osoba sebe naziva kršćaninom, što znači da oko trećina stanovnika na planeti Zemlji za sebe tvrdi da su kršćani. Iako je ovakvo stanje na terenu, kada bi se ovim ljudima postavilo pitanje: „Što je treća anđeoska poruka?“, gotovo da nitko, osim možda nekih pojedinaca, ne bi znao odgovoriti na ovo pitanje. Među svim ovim nominalnim kršćanima postoji ogroman broj propovjednika koji ljudima nešto propovijedaju, međutim žalosna je činjenica da skoro nitko od njih ne propovijeda poruku trećeg anđela. U 14. glavi Otkrivenja možemo jasno vidjeti da propovijedanje treće anđeoske poruke cijelom svijetu prethodi drugom Kristovom dolasku. Pošto je nepobitna Biblijska činjenica da mi danas živimo baš u periodu koji prethodi drugom Kristovom dolasku, nevjerojatno je kako je Sotona uspio obmanuti sav kršćanski svijet da se bave svime samo ne porukom trećeg anđela. Kako nitko od onih koji istinski tragaju za istinom ne bi ostao obmanut, prevaren i izgubljen, razmotrit ćemo ovu najbitniju poruku za naše vrijeme koju svaki istinski kršćanin treba živjeti i propovijedati.
0 Comments
Nerijetko čujemo kako ljudi kažu: „Ja nemam vjere!“, „Moram se ustrajnije moliti da mi Bog dadne vjeru“. Međutim da li na temelju Pisma postoji na ovom svijetu bilo koja osoba koja nema vjeru? Svi ćemo se složiti da je sticanje povjerenja između ljudi jedan jako težak proces. Također je žalosna činjenica da je danas jako teško pronaći osobu koja zaista drži do svoje riječi, jer upravo ne držanje onoga što govorimo je glavni uzrok nepovjerenja. Međutim, kada je Bog u pitanju, da li možemo za njega reći da ne drži do svoje riječi? Imamo li bilo kakvu osnovu za nepovjerenje prema njegovoj Riječi, odnosno prema njemu samome? S mnogih usana često čujemo: „Bog kaže da mi je oprostio, kaže da je uklonio moj grijeh, kaže da sam spašen, ali kako da mu vjerujem kada ja to ne osjećam?“ Da li Bog želi da mi svoje povjerenje prema njemu baziramo na svojim vlastitim idejama o povjerenju ili na svojim osjećajima? Na sva ova suštinski bitna pitanja pokušat ćemo odgovoriti u proučavanju koje je pred nama.
Nakon što smo se dotaknuli svih bitnih aspekata četvrte Božje zapovijedi, prelazimo na petu koja kaže: „Poštuj svoga oca i majku da ti budu dugi dani na zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj“. Svjedoci smo činjenice da velika većina ljudi na ovoj zemlji, među kojima su i nominalni kršćani, svim srcem teži za sticanjem ovozemaljskog nasljedstva. Ovi ljudi se na sve moguće načine bore da steknu što više materijalnih dobara s najvećim naglaskom na nepokretnu imovinu. Toliko su fokusirani na ovu svoju misiju, da se za njih slobodno može reći da žive kao da žele svu vječnost provesti na ovoj grijehom oskvrnavljenoj zemlji. Kada ljudi s ovakvim mentalnim sklopom promatraju navedenu petu Božju zapovijed, oni u njoj samo vide obećanje o prosperitetnom ovozemaljskom životu ako budu poštovali svoga oca i majku. Međutim, da li Bog u ovoj svojoj zapovijedi zaista želi da mi budemo potpuno fokusirani na stjecanje nasljedstva na ovoj zemlji ili je ipak Bog stavio fokus na nešto drugo? Kao i do sada, razmotrit ćemo u nastavku duhovnu dimenziju ove Božje zapovijedi kako bi imali pravu predstavu o Božjoj volji.
Kada promotrimo malo bolje živote ljudi koji za sebe tvrde da su religiozni, možemo lako uočiti jednu osobinu koja karakterizira veliku većinu religioznih ljudi. Ta zajednička osobina je osjećajnost vezana za njihovu religioznost. Svi ćemo se složiti da su osjećaji nešto što je sastavni dio našeg svakodnevnog života, pogotovo religioznog. Međutim, postavlja se pitanje, da li se osoba koja je zaista istinski religiozna smije prepustiti vodstvu svojih osjećaja? Da li su osjećaji, bez obzira kakvi su, ono što je mjerodavno za donošenje bilo kakvih odluka u životu istinskog vjernika? Odgovor na ovo pitanje je suštinski bitan za pravi religiozni život svake osobe, jer ukoliko radimo nešto što je pogrešno po ovom pitanju, to nam sigurno neće donijeti duhovni napredak, nego duhovnu propast. Zato ćemo pokušati u ovom članku doći do ispravnog odgovora na ovo suštinsko pitanje.
Među današnjim nominalnim kršćanima poprilično je zastupljena ideja da je Bog u prošlosti bio više naklonjen jednoj svjetovnoj naciji u odnosu na sve druge. Međutim, neki idu još dalje s tom svojom idejom i tvrde da je Bog i danas naklonjen više jednoj svjetovnoj naciji u odnosu na sve druge. Iako u Bibliji jasno stoji da Bog ne gleda tko je tko i da ne gleda kao što čovjek gleda, nego gleda na srce, ovi ljudi koji za sebe tvrde da su kršćani nastavljaju i dalje nametati svoje tjelesno rasuđivanje kao Božansku istinu. Pismo nam jasno otkriva da je bilo koji oblik tjelesnog rasuđivanja u neprijateljstvu prema Bogu i u svojoj suštini kršenje Božjeg zakona (Rim 8:7). Kako nitko ne bi ostao u ovom stanju pobune protiv Boga po pitanju Božje pristranosti, razmotrit ćemo još jednom Božji poziv upućen svim svjetovnim nacijama na ovoj zemlji i kako postati dio Izraelske nacije čiji zaštitni znak je Šabat.
Kada sagledamo život današnjeg modernog čovjeka, lako je uočiti njegovu težnju za određenim napretkom u njegovom životu. U pravilu je taj napredak na prvom mjestu baziran na sticanju materijalnih dobara. Žeđ za materijalnim je toliko čvrsto ukorijenjena u umu modernog čovjeka, da on praktički ima jako malo vremena misliti na bilo što drugo. Što se više trudi da utaži svoju žeđ za materijalnim, to se više povećava žeđ za istinskim mirom, srećom, pravednošću, ljubavlju itd. Da li smo zaista osuđeni na ovakav mučan život koji će nas na kraju dovesti do toga da umremo od žeđi za pravim životom? Srećom, postoji netko kome je zaista stalo do nas više od bilo čega drugog i taj netko nam upućuje poziv: „Hej! svi koji ste žedni, dođite do vode!“ Tko je taj koji nam upućuje ovaj poziv, što nam On nudi i da li se isplati prihvatiti ovu ponudu kako bi utažili svoju žeđ, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
Nakon što smo jasno utvrdili koji jedini vremenski period (dan) je Bog posvetio i podario čovjeku da ga svetkuje, razmotrit ćemo zašto je Bog dao čovjeku upravo ovaj dan i kakve mi praktične koristi imamo od toga. Iako skoro svi kršćani danas svetkuju nedjelju kao Gospodnji dan odmora, postoji i mali broj kršćana koji su ipak prihvatili svetkovati dan koji je Bog odredio u Bibliji. Nažalost, u velikoj mjeri iskustvo ovog malog broja kršćana koji su odlučili svetkovati dan koji je Bog odredio se u pravili vrlo malo razlikuje od iskustva kršćana koji svetkuju nedjelju. Pošto se i jedni i drugi suzdržavaju u određenoj mjeri od rada na svoj dan odmora, gotovo je nemoguće primijetiti da ovi ljudi zaista uživaju u svetkovanju svog dana odmora. Zašto svi ovi ljudi ne uživaju svetkujući svoj dan odmora i koji je jedini način da čovjek uživa svetkujući istinski Šabat saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
Svjedoci smo da danas postoje mnogi ljudi koji idu svijetom spominjući Kristovo ime pozivajući grešnike da dođu Kristu. Međutim, žalosna je činjenica da skoro svi ovi ljudi nude ljudima takvog Krista kojem ne smeta previše to što će ovi ljudi nakon „prihvaćanja Krista“ nastaviti dalje živjeti u grijehu. Iako je Bog preko apostola Pavla prorokovao da će ovaj vid lažne pobožnosti biti glavna karakteristika našeg vremena (2. Tim 3:1-5), Bog je također preko drugog proroka, ljubljenog učenika Ivana, prorokova za naše vrijeme da će postojati i vjerni ostatak. O vjernom ostatku Ivan piše: „U tome je postojanost svetih, onih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru Isusovu.“ Kako biti među onima koji propovijedaju pravog Krista, čuvaju Božje zapovijeda i vjeru Isusovu, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
Naučili smo da je glavna doktrina kojom se bave knjiga Daniela i knjiga Otkrivenja drugi Kristov dolazak. Kada istinski kršćanin promatra svoj život na ovoj zemlji, kada promatra svo zlo koje ga okružuje i koje se ispoljava oko njega, jedina stvar kojoj se nada i koju istinski iščekuje je skori dolazak njegovog Spasitelja. Međutim, prije nego se ovo dogodi, zadatak svakog kršćanina je da bude Božje oruđe za spašavanje onih koje je Sotona okovao grijesima ovog svijeta. Pošto je glavni zadatak svakog kršćanina u ovom vremenu razglašavati istinu o Kristovom skorom dolasku, u nastavku našeg proučavanja saznat ćemo koje još suštinske doktrine trebamo propovijedati i na koji način, kako bi one imale silu da pripreme za Kristov drugi dolazak sve one koji prihvate istinu.
U prethodna dva članka vezana za proučavanje knjige Otkrivenja vidjeli smo kako je ta knjiga tematski podijeljena. Također smo vidjeli koja je glavna tematika knjige Otkrivenja i knjige Daniela. Pošto smo se upoznali s ovim činjenicama, prelazimo sada na stvari vezane za istine koje nam Bog otkriva u ovim knjigama, a koje trebaju biti propovijedane od Božjeg naroda na zemlji. U našem proučavanju ćemo jasno vidjeti koji je jedini način da nam Bog na ispravan način otkrije sve ono što se nalazi u ovim knjigama, a također ćemo saznati koja je to glavna doktrina koja prožima obje ove knjige i koja upravo danas mora biti propovijedana svakoj osobi na ovoj zemlji.
|
Arhiva
February 2026
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||