|
Jedna od stvari u čovjekovom životu do koje mu je možda čak i najviše stalo je zasigurno čovjekova misao. Gotovo da ne postoji osoba na ovom svijetu kojoj nije izričito stalo do njene misli, odnosno do toga da se njena misao čuje, uvaži i prihvati. Činjenica je da je Bog svakome čovjeku podario sposobnost razmišljanja, odnosno sposobnost da prosuđuje i donosi zaključke o onome što vidi, čuje, osjeća itd.. Ako je svakom čovjeku omogućeno da razmišlja, postavlja se pitanje: „Na koji način svaki čovjek treba razmišljati, a da ne zloupotrijebi ovu sposobnost koju mu je Bog podario?“ U našem današnjem proučavanju proučit ćemo iz Biblije kako je Bog zamislio da čovjek razmišlja, te naučiti kako je jedino moguće ispravno razmišljati. Također ćemo naučiti kada je svaka naša misao besmislena, odnosno kada čovjek zlouporebljava ovaj Božji dar.
0 Comments
Nakon što smo se upoznali s činjenicom da propovijedanje treće anđeoske poruke prethodi samom drugom Kristovom dolasku i nakon što smo vidjeli što sve poruka obuhvaća, prelazimo sada na samo suštinsko značenje ove najbitnije poruke za naše vrijeme. U našem daljnjem proučavanju ove poruke, razmotrit ćemo njenu duhovnu dimenziju, kako bi otkrili suštinsku evanđeosku istinu koja ju prožima. Sve ovo će nam pomoći kako bi shvatili koji je jedini mogući način da se ova poruka u sili proširi cijelim svijetom na spasenje svima koji je čuju i povjeruju.
Što se tiče vremena u kojem živimo, možemo slobodno reći da je jedna od glavnih karakteristika našeg vremena duhovna obamrlost koja vlada među religioznim ljudima. Iako postoji više vjerskih denominacija nego ikada ranije, duhovno mrtvilo je toliko zastupljeno da Bog nekolicini svojih vjernih slugu kaže: „Viči naglas; ne štedi se: Poput trube podigni svoj glas.“ Zašto je neophodno da nekolicina vjernih Božjih slugu upravo danas, upravo sada, podigne svoj glas? Kakva je to poruka koju treba danas objaviti svijetu i protiv čega je najviše uperena? Odgovore na ova ključna životna pitanja saznat ćemo u proučavanju 58. poglavlja knjige proroka Izaije.
Za period u kojem mi trenutno živimo Biblija kaže: „U posljednjim danima doći će teška vremena; jer će ljudi biti ljubitelji samih sebe, pohlepni, hvalisavi, oholi, hulitelji, nepokorni roditeljima, nezahvalni, nesveti, bešćutni, nepomirljivi, klevetnici, neobuzdani, goropadni, preziratelji dobrih, izdajnici, brzopleti, bahati, ljubitelji užitaka više nego ljubitelji Boga.“ (2. Tim. 3:1-4) Vrlo lako će se svi složiti da se ovo bez izuzetka odnosi na sve one koji ne mare puno za Boga. Međutim, iako ovi stihovi obuhvaćaju ovu grupu ljudi, glavni fokus ovih stihova nije na tim ljudima, nego na onima koji za sebe tvrde da su kršćani. Dokaz za ovo je stih koji slijedi odmah iza navedenih i kaže: „Oni će imati obličje pobožnosti.“ Biblija sve ove koji imaju obličje pobožnosti, a sebe nazivaju kršćanima, naziva „lažnim sjemenom i djecom bludnice“, a glavni njihov posao je da se rugaju istini i progone vjerni Božji narod. Iako je vjerni Božji narod danas zaista u nezavidnom i teškom položaju, da li to znači da je njihov posao propovijedanja istine uzaludan i besmislen? U našem današnjem proučavanju saznat ćemo kada će posao propovijedanja vjernih postati uzaludan i kakvi predivni blagoslovi leže u nošenju „Kristove sramote“.
Danas u svijetu otprilike svaka treća osoba sebe naziva kršćaninom, što znači da oko trećina stanovnika na planeti Zemlji za sebe tvrdi da su kršćani. Iako je ovakvo stanje na terenu, kada bi se ovim ljudima postavilo pitanje: „Što je treća anđeoska poruka?“, gotovo da nitko, osim možda nekih pojedinaca, ne bi znao odgovoriti na ovo pitanje. Među svim ovim nominalnim kršćanima postoji ogroman broj propovjednika koji ljudima nešto propovijedaju, međutim žalosna je činjenica da skoro nitko od njih ne propovijeda poruku trećeg anđela. U 14. glavi Otkrivenja možemo jasno vidjeti da propovijedanje treće anđeoske poruke cijelom svijetu prethodi drugom Kristovom dolasku. Pošto je nepobitna Biblijska činjenica da mi danas živimo baš u periodu koji prethodi drugom Kristovom dolasku, nevjerojatno je kako je Sotona uspio obmanuti sav kršćanski svijet da se bave svime samo ne porukom trećeg anđela. Kako nitko od onih koji istinski tragaju za istinom ne bi ostao obmanut, prevaren i izgubljen, razmotrit ćemo ovu najbitniju poruku za naše vrijeme koju svaki istinski kršćanin treba živjeti i propovijedati.
Nerijetko čujemo kako ljudi kažu: „Ja nemam vjere!“, „Moram se ustrajnije moliti da mi Bog dadne vjeru“. Međutim da li na temelju Pisma postoji na ovom svijetu bilo koja osoba koja nema vjeru? Svi ćemo se složiti da je sticanje povjerenja između ljudi jedan jako težak proces. Također je žalosna činjenica da je danas jako teško pronaći osobu koja zaista drži do svoje riječi, jer upravo ne držanje onoga što govorimo je glavni uzrok nepovjerenja. Međutim, kada je Bog u pitanju, da li možemo za njega reći da ne drži do svoje riječi? Imamo li bilo kakvu osnovu za nepovjerenje prema njegovoj Riječi, odnosno prema njemu samome? S mnogih usana često čujemo: „Bog kaže da mi je oprostio, kaže da je uklonio moj grijeh, kaže da sam spašen, ali kako da mu vjerujem kada ja to ne osjećam?“ Da li Bog želi da mi svoje povjerenje prema njemu baziramo na svojim vlastitim idejama o povjerenju ili na svojim osjećajima? Na sva ova suštinski bitna pitanja pokušat ćemo odgovoriti u proučavanju koje je pred nama.
Nakon što smo se dotaknuli svih bitnih aspekata četvrte Božje zapovijedi, prelazimo na petu koja kaže: „Poštuj svoga oca i majku da ti budu dugi dani na zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj“. Svjedoci smo činjenice da velika većina ljudi na ovoj zemlji, među kojima su i nominalni kršćani, svim srcem teži za sticanjem ovozemaljskog nasljedstva. Ovi ljudi se na sve moguće načine bore da steknu što više materijalnih dobara s najvećim naglaskom na nepokretnu imovinu. Toliko su fokusirani na ovu svoju misiju, da se za njih slobodno može reći da žive kao da žele svu vječnost provesti na ovoj grijehom oskvrnavljenoj zemlji. Kada ljudi s ovakvim mentalnim sklopom promatraju navedenu petu Božju zapovijed, oni u njoj samo vide obećanje o prosperitetnom ovozemaljskom životu ako budu poštovali svoga oca i majku. Međutim, da li Bog u ovoj svojoj zapovijedi zaista želi da mi budemo potpuno fokusirani na stjecanje nasljedstva na ovoj zemlji ili je ipak Bog stavio fokus na nešto drugo? Kao i do sada, razmotrit ćemo u nastavku duhovnu dimenziju ove Božje zapovijedi kako bi imali pravu predstavu o Božjoj volji.
Kada promotrimo malo bolje živote ljudi koji za sebe tvrde da su religiozni, možemo lako uočiti jednu osobinu koja karakterizira veliku većinu religioznih ljudi. Ta zajednička osobina je osjećajnost vezana za njihovu religioznost. Svi ćemo se složiti da su osjećaji nešto što je sastavni dio našeg svakodnevnog života, pogotovo religioznog. Međutim, postavlja se pitanje, da li se osoba koja je zaista istinski religiozna smije prepustiti vodstvu svojih osjećaja? Da li su osjećaji, bez obzira kakvi su, ono što je mjerodavno za donošenje bilo kakvih odluka u životu istinskog vjernika? Odgovor na ovo pitanje je suštinski bitan za pravi religiozni život svake osobe, jer ukoliko radimo nešto što je pogrešno po ovom pitanju, to nam sigurno neće donijeti duhovni napredak, nego duhovnu propast. Zato ćemo pokušati u ovom članku doći do ispravnog odgovora na ovo suštinsko pitanje.
Među današnjim nominalnim kršćanima poprilično je zastupljena ideja da je Bog u prošlosti bio više naklonjen jednoj svjetovnoj naciji u odnosu na sve druge. Međutim, neki idu još dalje s tom svojom idejom i tvrde da je Bog i danas naklonjen više jednoj svjetovnoj naciji u odnosu na sve druge. Iako u Bibliji jasno stoji da Bog ne gleda tko je tko i da ne gleda kao što čovjek gleda, nego gleda na srce, ovi ljudi koji za sebe tvrde da su kršćani nastavljaju i dalje nametati svoje tjelesno rasuđivanje kao Božansku istinu. Pismo nam jasno otkriva da je bilo koji oblik tjelesnog rasuđivanja u neprijateljstvu prema Bogu i u svojoj suštini kršenje Božjeg zakona (Rim 8:7). Kako nitko ne bi ostao u ovom stanju pobune protiv Boga po pitanju Božje pristranosti, razmotrit ćemo još jednom Božji poziv upućen svim svjetovnim nacijama na ovoj zemlji i kako postati dio Izraelske nacije čiji zaštitni znak je Šabat.
Kada sagledamo život današnjeg modernog čovjeka, lako je uočiti njegovu težnju za određenim napretkom u njegovom životu. U pravilu je taj napredak na prvom mjestu baziran na sticanju materijalnih dobara. Žeđ za materijalnim je toliko čvrsto ukorijenjena u umu modernog čovjeka, da on praktički ima jako malo vremena misliti na bilo što drugo. Što se više trudi da utaži svoju žeđ za materijalnim, to se više povećava žeđ za istinskim mirom, srećom, pravednošću, ljubavlju itd. Da li smo zaista osuđeni na ovakav mučan život koji će nas na kraju dovesti do toga da umremo od žeđi za pravim životom? Srećom, postoji netko kome je zaista stalo do nas više od bilo čega drugog i taj netko nam upućuje poziv: „Hej! svi koji ste žedni, dođite do vode!“ Tko je taj koji nam upućuje ovaj poziv, što nam On nudi i da li se isplati prihvatiti ovu ponudu kako bi utažili svoju žeđ, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
|
Arhiva
March 2026
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||