Zanemarivši da oda slavu Kralju nad kraljevima i da se preda principima Božjeg kraljevstva, kralj Nabukodonozor se našao u situaciji da osudi Božje vjerne sluge na smrt bacivši ih u prekomjerno užarenu peć. Iako je kralj ušao u otvorenu pobunu protiv Boga, Bog je kroz iskustvo spašavanja svojih vjernih slugu iz vatrene peći, na još veličanstveniji način otkrio kralju sebe i principe svog kraljevstva. Kralj je mogao samo javno da objavi cijelom svijetu: „Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed-Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio sluge svoje koji su se pouzdali u njega i prekršili kraljevu zapovijed, i predali svoja tijela da ne bi služili i klanjali se bilo kojem drugom bogu osim Bogu svojemu.“ Međutim, iako je kralj zaista priznao nadmoć nebeskog Boga pred cijelim svijetom, ostalo je još jedno mjesto u Nabukodnozorovom životu gdje Bog nije zavladao. To mjesto je bilo srce kralja Nabukodonozora. Kralj je obasjan nebeskom istinom, nažalost, propustio i drugu priliku da dopusti Bogu da zavlada u njegovom srcu. Bog ni ovaj put nije odbacio kralja, nego je još silnije nastavio da se bori za njegovo spasenje. Koji je bio sljedeći korak koji je Bog morao učiniti kako bi doveo kralja u situaciju da mu preda svoje srce, razmotrit ćemo u nastavku proučavanja knjige proroka Daniela.
