Vrlo često se desi da život neke osoba nakon njenog ispraznog života postane besmislen. Kako osoba postaje svjesnija ove činjenice, tako sve više postaje obeshrabrenija i tone u depresiju. Na posljetku dolazi do zaključka da ju je i sam Bog ostavio i digao ruke od nje. Ovo je upravo ono što Sotona pokušava prouzročiti u životu svake osobe na ovom svijetu. Iako svaki čovjek spontano i prirodno dolazi u ovo stanje kada svjesno živi u grijehu, Bog nikada ne ostaje nijem u ovakvim situacijama. Bog u sili podiže svoj glas i upućuje preko svojih stražara poziv pun ljubavi i milosti svima onima koji se smatraju ostavljenima i zaboravljanima. Bog kaže: „Postavio sam stražare na tvoje zidine, Jeruzaleme, koji neće mirovati ni danju ni noću: vi koji Gospoda spominjete, nemojte šutjeti, i ne dajte mu počinka dok ne utvrdi Jeruzalem, i dok ga ne učini slavom na zemlji.“ Božji poziv je upućen svima i ovaj glas neće utihnuti dok god Bog ne okupi sav svoj narod u svoj nebeski grad. Hoćemo li i dalje slušati riječi Obmanjivača ili ćemo poslušati Božji glas i baštiniti Božje kraljevstvo i Božju slavu?
