Poglavlje 61. knjige proroka Izaije spada u jedno od najkraćih poglavlja u ovoj knjizi. Iako je jedno od najkraćih, ipak u sebi sadrži jednu od najpotpunijih evanđeoskih poruka prožetu utjehom. Ova poruka je dana izraelskom narodu prije gotovo 2800 godina. Međutim, iako je ta poruka tada napisana i objavljena, ona nikada nije prestala odzvanjati. Upravo dijelove ove poruke je sam Isus Krist iznosio pred okupljenim narodom u sinagogi u Nazaretu. Kao što je ova poruka odzvanjala u vrijeme proroka Izaije i u vrijeme Krista, ona danas još jače treba odzvanjati među nama koji živimo na samom kraju ovozemaljske povijesti. Duhovna tama, kao što svatko može primijetiti, sve više obuzima ovaj svijet. Strah i potištenost se sve više osjećaju među ljudima. Okovi tame su skoro potpuno okovali sve ljude na ovoj zemlji. Međutim, onaj koji je svojim životom otkupio svakog čovjeka ne sjedi skrštenih ruku. Radosna vijest je da svima onima koji su okovani tamom ovog svijeta, Bog nudi slobodu i izbavljenje. Kako zadobiti ovu slobodu i biti izbavljen iz okova tame, saznat ćemo upravo iz ovog proučavanja.
