Mnogi ljudi koji sebe smatraju „revnim“ kršćanima gaje u većoj ili manjoj mjeri stav da Bog više vodi računa o njima samima, nego o drugim ljudima koji po njihovom viđenju ne mare toliko za Boga. Upravo ovako gledanje na Boga je imao drevni izraelski narod koji se zbog svoje vlastiti „svetosti“ toliko ogradio od drugih naroda da je sve druge narode smatrao bezvrijednima. Ovo je u načelu obrazac kako postupaju i žive svi ljudi koji pokušavaju da ugode Bogu na neki svoj način upražnjavajući određene religijske forme ili rituale. Iako je situacija na terenu jako nezahvalna za Boga, Bog ipak iz svoje ljubavi i milosti prema čovjeku postupa strpljivo sa svim ljudima čineći sve što je u njegovoj moći da spasi čovjeka. Tko će sve poslušati Božji spasonosni poziv i postati dio istinskog Božjeg Izraela, tko će sve zadobiti slavno Božje naslijeđe i kakvo će ono biti, razmotrit ćemo kroz proučavanje 65. glave knjige proroka Izaije.
