Proučavanjem redom Božjih zapovijedi stigli smo i do zadnje, odnosno desete Božje zapovijedi. Glavni fokus desete zapovijedi je naredba „Ne poželi!“. Iako mnogi ljudi kada saznaju za Božje zapovijedi krenu na neki svoj način da ih drže, gotovi svi imaju ozbiljan problem sa zapovijedi koja kaže „Ne poželi!“. Kao što prva zapovijed odmah kreće s naredbom da čovjek ne gaji nikakvu želju da ima bilo kojeg drugog „boga“ osim pravog Boga, tako i deseta završava s upozorenjem da se ne gaje pogrešne želje prema bilo čemu u čovjekovom životu. Na ovaj način je Božjim zakonom obuhvaćen kompletan čovjekov život, a pošto je zakon neograničen u svom opsegu djelovanja, obuhvaćeno je i sve što je Bog stvorio. Pošto je želja nešto što dolazi iz samog čovjeka, odnosno čovječjeg srca, deseta zapovijed seže u najdublje odaje naše duše. Vidimo da je sam Bog dao naredbu da čovjek ne gaji nikakve pogrešne želje u svom srcu, pa se postavlja pitanje kako je uopće moguće u praksi to sprovesti, jer Bog sigurno čovjeku ne bi dao da čini nešto što nije moguće sprovesti u praksi. Potražit ćemo odgovor na ovo pitanje, a također i dublje razmotriti duhovnu dimenziju desete Božje zapovijedi.
