Kada promotrimo malo bolje živote ljudi koji za sebe tvrde da su religiozni, možemo lako uočiti jednu osobinu koja karakterizira veliku većinu religioznih ljudi. Ta zajednička osobina je osjećajnost vezana za njihovu religioznost. Svi ćemo se složiti da su osjećaji nešto što je sastavni dio našeg svakodnevnog života, pogotovo religioznog. Međutim, postavlja se pitanje, da li se osoba koja je zaista istinski religiozna smije prepustiti vodstvu svojih osjećaja? Da li su osjećaji, bez obzira kakvi su, ono što je mjerodavno za donošenje bilo kakvih odluka u životu istinskog vjernika? Odgovor na ovo pitanje je suštinski bitan za pravi religiozni život svake osobe, jer ukoliko radimo nešto što je pogrešno po ovom pitanju, to nam sigurno neće donijeti duhovni napredak, nego duhovnu propast. Zato ćemo pokušati u ovom članku doći do ispravnog odgovora na ovo suštinsko pitanje.
