|
Čitajući Bibliju možemo vrlo lako uočiti Božju namjeru da svakom čovjeku na zemlji otkrije istinu o Sebi i svom Sinu. Bog svim srcem čezne da svakoj osobi otkrije Istinu kako bi ta osoba prihvatila istinu, postala slobodna od grijeha i bila spašena. Pošto se Božji plan spasenja čovjeka progresivno ispunjava u vremenu, kako se bližimo kraju ispunjenja plana tako Bog pojačava svjetlo istine koje obasjava svijet. Pošto Bog ne gleda tko je tko, On poziva ljude iz svih svjetovnih religija i denominacija, očekujući da se svi pridruže njegovoj istinskoj duhovnoj zajednici. Neosporna je biblijska činjenica da živimo na samom kraju ovozemaljske povijesti kada Bog treba privesti kraju svoj plan spasenja čovjeka. Međutim, što se dešava s pojedincem ili grupom kada Bog pošalje svjetlost, a ljudi odgovore pozitivno ili negativno na njen poziv? Razmotrit ćemo pojedina iskustva ljudi iz prošlosti kojima je Bog slao svjetlost i koji su je prihvaćali i rasli u njoj, te iskustva onih koji su odbacili svjetlost ili ju prihavaćali bez daljnjeg napredovanja u istoj. Pošto živimo u vremenu kada Bog formira svoju posljednju zajednicu preko koje treba završiti svoje djelo na zemlji, jako je bitno da se ne zateknemo među onima koji su odbacili svjetlost.
0 Comments
Kada razmotrimo s Biblijske točke ustrojstvo i disciplinu unutar apostolske zajednice iz prvog stoljeća, možemo uočiti savršeno jedinstvo u doktrini i postupanju. Međutim, apostol Pavao kao jedan od najutjecajnijih evanđelista tog vremena je neprestano morao upozoravati svoju braću riječima: „Srdačno volite jedni druge bratskom ljubavlju; u davanju časti prednjačite jedan drugom“ Rim 12:10. Apostol je znao da dok god vjernici drže sebe u Kristovoj poniznosti, da ne može doći do pobune i narušavanja reda unutar zajednice. Međutim, što ako ipak dođe do toga da neki pojedinac ne ostane u Kristovoj poniznosti? Kakve su posljedice za pojedinca i zajednicu ako ipak dođe do bilo kakvog oblika samouzvisivanja i u čemu leži zaštita svih onih koji zaista žele biti neprestano prožeti Kristovom poniznošću, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
Vidjeli smo kako je Bog uspostavio red i ustrojstvo u svojoj drevnoj zajednici pod vodstvom Mojsija. Ista potreba koja je bila neophodna u vrijeme Mojsija se pojavila i u vrijeme apostola. Prije nego što je Krist fizički napustio ovaj svijet, dao je svojim učenicima nalog: „Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svakome stvorenju.“ (Mk 16:15) Ovo veliko djelo dano apostolima da ga izvrše zahtijevalo je savršenu organizaciju unutar Božje zajednice. Kako je djelo napredovalo tako su se apostoli i ostali vjernici suočavali s raznim izazovima unutar zajednice, koje je trebalo rješavati u skladu s Božjom voljom. Kako je Bog uspostavljao i održavao red i disciplinu unutra svoje zajednice u vrijeme apostola saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
Kada kroz Pismo čitamo detalje vezane za organizaciju i ustrojstvo koje postoji na nebu u Božjem kraljevstvu, jednostavno ostanemo začuđeni kako sve savršeno funkcionira po određenom božanskom redu. Pošto Bog pored svoje nebeske zajednice ima i svoju zajednicu na zemlji, prirodno je očekivati da stvari i u njoj samoj budu po pitanju organizacije i ustrojstva na najvišoj mogućoj razini. Kako je to funkcioniralo kroz povijest na ovoj zemlji i kako bi trebalo biti danas, vidjet ćemo iz nekih primjera koji su nam dani u Bibliji.
Kada analiziramo istinsku Božju zajednicu opisanu u Bibliji, postoji jedna suštinska osobina koja ju razlikuje od svih drugih zajednica koje za sebe tvrde da su Božje. Kada bi postavljali određene ljudske kriterije vrednovanja, sigurno bi došli do toga da po ljudskim standardima dođemo do toga da postoji više različitih zajednica za koje bi se moglo reći da su Božje. Međutim, kada promatramo Božju zajednicu opisanu u Pismu, nemoguće je doći do toga da postoji više različitih zajednica koje mogu biti Božje. Pod izrazom „različite“ se naravno misli na različite po nauku ili doktrini koju ispovijedaju. Koja je to suštinska osobina koja Božju zajednicu odvaja od svih drugih koje sebe „nazivaju Božjim“ i kakvi vrijednosni kriteriji vladaju unutar prave Božje zajednice, saznat ćemo u nastavku našeg proučavanja.
Za prave Kristove sljedbenike ili kršćane u ovom svijetu Biblija kaže da su ambasadori ili poslanici Kristovi. (2. Kor 5:20) Pošto kršćani trenutno nemaju državu na ovom svijetu, oni nisu ambasadori niti jedne države ovog svijeta, već mogu biti samo ambasadori Božjeg Kraljevstva ili Kristovi ambasadori. Ovo je naravno samo privremeno stanje na zemlji dok Krist uskoro ne uspostavi svoje kraljevstvo po cijeloj zemlji. Prije nego što se desi uništenje svih kraljevstava na zemlji i uspostavi Božje Kraljevstvo, kršćani kao Kristovi ambasadori imaju za obaviti jedno veliko djelo. Koje veliko djelo je stavljeno pred kršćane da ga obave i na koji način trebaju izvršavati svoju ulogu, saznajte u nastavku našeg proučavanja.
U prošlom proučavanju smo se susreli s jednim od najtežih poslova vezanih za kršćansku službu, a to je posao ukoravanja bližnjih za grijehe. Vidjeli smo kojih se bilbijskih principa moramo držati kako bi Bog preko nas obavljao taj posao. Kolika je težina i odgovornost tog posla vidimo iz sljedećih Kristov riječi upućenih učenicima: „Zaista, kažem vam: Što god svežete na zemlji, bit će svezano u nebu, i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno u nebu.“ Kada uzmemo u razmatranje ove stihove, vidimo da se u njima jasno otkriva autoritet Božje zajednice na zemlji. Ovaj autoritet naravno ne dolazi od samih ljudi, nego ovaj autoritet dolazi od samog Krista. Iako je Bog svakom čovjeku na ovoj zemlji podario individualnost, uz pomoć koje izgrađuje svoj unikatan odnos s Bogom, Bog nikada ne odobrava individualizam. Individualizam je samo zloupotreba individualnosti, te je samim time direktno vezan za naše „ja“ i samouzvisivanje. Kako slučajno ne bi upali u ovu dobro osmišljenu sotonsku prevaru, upoznat ćemo se malo detaljnije s autoritetom koji nosi Božja zajednica na zemlji i funkcioniranjem unutar Božje zajednice po pitanju autoriteta.
Kada razmatramo život pravog kršćanina koji je na prvo mjesto u svom životu stavio službu Bogu i djelo spašavanja drugih, postoji jedna stvar u njegovom djelovanju koja mu je izrazito teška i neugodna. Gotovo svaki Božji sluga će reći da mu je u njegovoj službi Bogu jedna od najtežih stvari djelo ukoravanja drugih za grijehe. Pošto je ovo neophodan posao u službi svakog Božjeg sluge, a pogotovo onih na višoj razini odgovornosti u zajednici, neophodno je da znamo Biblijske principe kojima se trebamo voditi. Zato ćemo se u nastavku našeg proučavanja bolje upoznati s Biblijskim postupanjem u slučajevima kada treba ukoravati naše bližnje za grijeh.
Kroz naša dosadašnja proučavanja smo jasno vidjeli da u Božjoj zajednici postoji određena hijerarhija i ustrojstvo. U svjetovnim okvirima svi znamo da što je čovjek na višoj funkciji rukovođenja, to se očekuje da mu drugi više služe. Međutim, unutar Božje zajednice nije tako, nego je upravo suprotno. Što je pojedinac na višoj funciji upravljanja, to on više služi drugima i preuzima veću odgovornost za svoje postupke. Zato ćemo u nastavku našeg proučavanja malo detaljnije razmotriti kojim točno principima se trebaju rukovoditi ljudi koji obnašaju funkciju rukovođenja, te kakva i kolika odgovornost leži na ovim ljudima. Isto tako ćemo vidjeti kakav treba biti odnos onih nad kojima se rukovodi prema ljudima koje je Bog postavio da rukovode zajednicom.
U Svetom Pismu čitamo: „Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.“ Iv. 3:16. Kako bi omogućio čovjeku da mu se vrati, Bog je dao sve što je imao. Dajući svog Sina, On je dao sve, jer je u Sinu sve stvoreno (Kol. 1:16). Pošto je Bog omogućio svima da mu se vrate, jasno je da Bog želi spasiti sve ljude. On želi da svi ljudi budu njegov narod, njegova zajednica. Međutim, jako je malo onih koji zaista žele biti njegov narod. Puno više je onih koji bi htjeli biti, ali ne na Božji način, nego na svoj način. Praveći suštinsku razliku između onih koji zaista žele i onih koji bi htjeli, Bog kaže svom narodu: „Vi ste svjetlo svijeta“ (Mt. 5:14). Svi smo svjedoci da se nad ovim svijetom nadvila neopisiva moralna tama i da postaje sve mračnije i mračnije. Međutim, Bog još ne dopušta da tama potpuno obuzme ovaj svijet, nego postavlja svoja svjetlila, kako bi ljudi koji žive u tami ovog svijeta još imali priliku doći k Svjetlu. U nastavku našeg proučavanja Božje zajednice, vidjet ćemo na koji način da svjetlimo u ovom mračnom svijetu i pomognemo drugima da izađu iz tame.
|
Arhiva
February 2026
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||