Jedna od najtežih stvari za postići unutar zajednice koja sebe naziva kršćanskom je „jedinstvo vjere“. Svjedoci smo toga da danas postoji ogroman broj kršćanskih zajednica, grupa, organizacija itd., ali ono što krasi gotovo sve je to da unutar njih ne postoji „jedinstvo vjere“. Nerijetko se čuje iz usta ljudi koji su u ovakvim zajednicama da je „jedinstvo vjere“ nešto što je praktički nemoguće postići. U ovakvim zajednicama se na kraju sve svede na to da se okupi što više zainteresiranih ljudi, pa se događa da u većoj ili manjoj mjeri svatko tjera nekim svojim putem dok se zajednica ne raspadne. Pošto je ovaj problem oduvijek postojao, a pogotovo je bio zastupljen u vrijeme apostola, apostol Pavao se na ovaj način obraćao braći: „Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega, Isusa Krista, da svi govorite isto i da ne bude među vama razdorâ; nego budite posve ujedinjeni u istoj misli i u istome uvjerenju.“ (1. Kor. 1:10) Pošto je ovakav red unutar zajednice bio neophodan da bi se u sili mogla širiti istina, razmotrit ćemo u nastavku proučavanja kako je Bog uspostavio „jedinstvo vjere“ unutar svoje zajednica preko koje je započeo propovijedanje troanđeoske poruke svijetu.
